IP, žigovi i IT-ugovori u dubinskoj analizi kod kupnje poduzeća

Na početku provjere IP-a stoji jednostavno pitanje: koja zaštitna prava postoje i tko ih posjeduje? Obuhvaćaju se žigovi, patenti, dizajni i autorska prava, primjerice na softver i promidžbeni materijal. Za upisana prava mjerodavni registri daju podatke o vlasniku, trajanju i mogućim teretima. Kod žigova i patenata uvid u odgovarajući registar osobito se isplati jer se upisani vlasnik ne podudara uvijek s ciljanim poduzećem.

Česta slaba točka je lanac prijenosa. Žigovi često još stoje na osobno ime osnivača, softver su razvili vanjski suradnici ili agencije, a izumi potječu od zaposlenika. U svim tim slučajevima pravo mora biti djelotvorno preneseno na društvo. Kod izuma zaposlenika treba razjasniti prava preuzimanja i primjerenu naknadu, a kod vanjskih razvijatelja potreban je izričit prijenos prava u ugovoru.

Nedostaje li taj lanac, kupac možda stječe poduzeće koje nema prava na svoju najvažniju imovinu. Kako se takvi nalazi uklapaju u ukupnu provjeru pokazuje članak o kontrolnoj listi dubinske analize.

Uz vlastita prava važne su i licencije kojima poduzeće koristi ili dodjeljuje prava. Ulazne licencije osiguravaju pristup tuđoj tehnologiji ili softveru, izlazne licencije donose prihode i vežu poduzeće prema njegovim stjecateljima licencije. Treba provjeriti trajanje, opseg, prenosivost i eventualne minimalne licencijske naknade.

Kod vlastito razvijenog softvera open-source usklađenost zaslužuje posebnu pozornost. Tko koristi slobodne komponente pod copyleft licencijom može biti prisiljen otkriti vlastiti izvorni kod ili softver dalje prosljeđivati pod istim uvjetima. Uredan popis korištenih komponenti zajedno s njihovim licencijskim uvjetima zato pripada svakoj tehničkoj dubinskoj analizi.

I domene, poslovne tajne te neupisano znanje treba obuhvatiti. Domene bi trebale biti registrirane na poduzeće, a poslovne tajne zaštićene primjerenim mjerama. Pojam dubinske analize produbljujemo na našoj tematskoj stranici o dubinskoj analizi.

Tekući pogon danas ovisi o nizu IT- i cloud ugovora: hosting, softver kao usluga, održavanje i podrška. Te ugovore treba provjeriti na njihovu bitnost i na opstanak nakon stjecanja. Ispad središnje cloud platforme ubrzo nakon zatvaranja može teško pogoditi pogon.

Posebnu pozornost zaslužuju klauzule o promjeni kontrole. One ugovornom partneru daju pravo na otkaz ili suglasnost ako se promijeni vladajući utjecaj nad poduzećem. Takve se klauzule nalaze u licencijskim, IT-, ali i u financijskim ugovorima. Treba li se suglasnost pribaviti za zatvaranje, ona pripada uvjetima zatvaranja, kako pokazuje članak o uvjetima zatvaranja.

Hoće li te klauzule uopće djelovati ovisi o strukturi stjecanja. Kod share deala prava i ugovori ostaju kod društva, ali promjena vlasnika na razini udjela može izazvati upravo klauzule o promjeni kontrole. Kod asset deala prava se moraju pojedinačno prenijeti, što kod upisanih zaštitnih prava zahtijeva prijepis u registru. Razlike obiju struktura obrađuje članak o share dealu i asset dealu.

Nalazi provjere IP-a i IT-a ulaze u zaseban dio kataloga jamstava. Uobičajena su jamstva o postojanju i vlasništvu zaštitnih prava, o slobodi od prava trećih, o valjanosti bitnih licencija i o poštivanju open-source obveza. Prepoznati rizici mogu se osigurati ciljanim oslobođenjem od odgovornosti, primjerice kod tekućeg spora zbog povrede.

Koliko kupac ovisi o tim jamstvima ovisi i o strukturi. Kod share deala prava ostaju kod društva, kupac ih preuzima posredno s udjelima. Kod asset deala prenose se pojedinačna prava, upisana zaštitna prava tada zahtijevaju prijepis u registru žigova ili patenata. Te razlike osvjetljava članak o share dealu i asset dealu.

Rastući dio provjere IP-a i IT-a dotiče i zaštitu podataka. Gdje softver i cloud obrađuju osobne podatke, primjenjuje se GDPR. Kako se ti zahtjevi uklapaju u dubinsku analizu obrađuje članak o dubinskoj analizi zaštite podataka. Prvu procjenu ukupnih rizika daje naš M&A profil rizika transakcije.